Nije često da sam izgubljen zbog riječi, ali dobrodošlica dobivena junaka Svjetskog kupa zaista je inspirativna. Moć nogometa, osobito u ovom dijelu svijeta, fascinantno je. Veći broj ljudi pozdravio je Modrića i njegov timski dom nego slavljenu Hrvatsku koja je postala slobodna i neovisna zemlja.
Ujedinjuje mlade i stare, sve društvene pozadine, religije i prijatelje od neprijatelja. Ova je momčad učinila više kako bi Hrvatsku donijela nego bilo koji drugi događaj u kratkoj povijesti Hrvatske. Nogomet neće spasiti Hrvatsku, ali će djelovati kao motivirajuća sila koja će pokazati da postoji svijetla budućnost.
Ako ovo nije pravi primjer onoga što se može učiniti s teškim radom, strastom, vjerovanjem i potpunim određivanjem onda stvarno ne znam što je!
Ovog ljeta, ova 30 dana turnira, emitirala je Hrvatsku kao svjetsku moć, kao zemlju s srcem znatno većom od zemljopisne veličine zemlje. kada pogledate jasne činjenice Hrvatska je 124. zemlja u svijetu po veličini. Ali proteklih je nekoliko tjedana bilo veliko kao kontinent. I za mene je jedan od najvažnijih čimbenika bio tim koji je vodio trener koji je pokazao suosjećanje, dostojanstvo kapitalom D i osjećaj smirenosti koji inače nije poznat u tim dijelovima. Spuštam šešir gospodinu Dalicu, on je uistinu dah svježeg zraka. Čak je razgovarao o pogreškama koje je napravio. Ova vrsta vodstva upravo je ono što zemlja treba.
Sada smo na vrhu vala pozitivnosti i optimizma. Kako možemo držati val koji se kreće naprijed? Pessimizam vodi slabosti, optimizmu moći, jednom je rekao američki filozof William James. Samo zamislite da imamo iste atribute koje su “vatreni” pokazali u drugim životnim šetnjama. Nema uspjeha našeg uspjeha.
Ti čarobni crvene i bijeli kvadratići koji su dominirali našim televizorima prošlog mjeseca mogli bi, bez njih, biti označeni kao simbol najbolje što Hrvatska nudi. Zašto ne prepoznajemo naše vodeće proizvode sa šarenim trgovima … čitav svijet ih zna već … to bi savršeni marketinški smisao.
Gdje bismo bili ako imamo samo jedanaest političara istog kalibra kao i naša nogometna reprezentacija? Hrvatska je mala zemlja, uvijek će biti mala zemlja, ali ima srce i dušu koja daleko nadmašuje njezinu veličinu. Ova pozitivna energija, ako je kanalizirana u pravom smjeru, može premjestiti planine! Otišlo je gotovo pola milijuna ljudi na ulice glavnog grada. To može biti vjetar promjena. Izvor inspiracije. Napustiti ovo ljeto kao lijepu memoriju bila bi kardinalna pogreška. Neupitno pokazuje da ako pravu osobu stavite na pravu poziciju i dajte im podršku i alate za obavljanje posla da će to učiniti na razini svjetske klase.
Hrvatska je svijetu pokazala na najbolji mogući način da sve može učiniti ako mu se pokaže. Naša jedina ograničenja su ograničenja koja smo stavili na sebe. I izljev patriotizma bio je, većinom, samo onaj patriotizam, a ne nacionalizam. Za mjesec dana zaboravili smo na rak korupcije, frustraciju birokracije, sukob interesa, egzodus mladih, neopredijeljeni višestruki slojevi vlasti, neučinkovit pravni sustav. Svi su naši problemi prebačeni pod tepih dok smo bili fascinirani gledajući loptu koja je udarena oko nogometnog igrališta.
Dok neki kažu da je tužno što nas je sport odvukao od naših problema, vjerujem da je nekako uspjelo pokazati nam da postoji drugi način, postoji nada. Bilo je puno više od nogometa, od sporta. Nogomet, više od bilo kojeg drugog sporta ako je odraz društva. Brazil igra kao da pleše sambu, njemački su učinkoviti i vrijedni, Talijani su umjetnički i temperamentni, Island je pun borbenog duha, a sada je Hrvatska imala priliku istaknuti svoje najbolje karakteristike ispred polovice cjelokupne populacije svijet.
Zahvaljujući Dalicu, nismo pokazali aroganciju, zahvaljujući timu koji smo pokazali apsolutno uvjerenje, zahvaljujući navijačima pokazali smo ponos i lojalnost, a zahvaljujući Kolindi pokazali smo svoja srca. Ovo je monumentalno ljeto za Hrvatsku.